Decenijska potraga naučnice za uzrocima šizofrenije nakon što joj je sestra obolela

Sestra ti nema šizofreniju. Znao bih to, živeo sam sa tvojom majkom godinama. Bile su to reči oca Konsuele Vals-Bas kada mu je ona saopštila svoju pretpostavku o mentalnom zdravlju njene mlađe sestre.

Konsuelo, koja je tada proučavala genetske uzroke šizofrenije za potrebe doktorata, shvatila je da sestra Peti verovatno deli istu bolest sa njihovom majkom. Otac je teško prihvatio tu mogućnost, jer ga je stanje supruge već iscrpelo, ali je Konsuelo nastavila da traga za odgovorima na pitanje zašto je njena sestra obolela, a ona sama nije iako su delile iste gene i sredinu.

Njihova majka Evgenija hospitalizovana je u psihijatrijskoj ustanovi nedaleko od Konsuelinog petnaestog rođendana, nakon godina halucinacija, deluzija i naglih promena raspoloženja. Porodica je retko razgovarala o njenom odsustvu, a najmlađa deca su se sama nosila sa traumom. Niko tada nije primetio prve simptome kod Peti, četvrte po redu, koja se u adolescentskom dobu povukla u sebe i počela da doživljava neobične doživljaje poput priviđanja i glasova.

Šizofrenija se svrstava u psihoze kod kojih osoba gubi kontakt sa realnošću, pogađajući svaku trista osobu na svetu. Simptomi obuhvataju halucinacije, deluzije, konfuzan govor, gubitak interesovanja za higijenu i svakodnevne obaveze, kao i socijalnu izolaciju. Smatra se da nastaje spletom genetskih predispozicija i uticaja sredine, često pod uticajem stresnih događaja, dok se lečenje sprovodi lekovima i terapijom.

Tokom pisanja knjige Zašto moja sestra, Konsuelo je analizirala okolnosti Petinog detinjstva i zaključila da su one predstavljale splet nepovoljnih faktora. Peti je bila izložena majčinoj bolesti još tokom trudnoće i ranih meseci života, a kasnije je provodila vreme sama sa obolelim roditeljem dok su ostali bili u školi ili na poslu. Konsuelo, koja je danas profesorka psihijatrije u Teksasu, sugeriše da rana trauma tokom razvoja mozga kod genetski predisponiranih osoba znatno povećava rizik od ispoljavanja simptoma.

U ranim dvadesetim godinama, Konsuelo i Peti su pokušale da žive zajedno, ali je starija sestra ubrzo napustila stan jer nije umela da se izbori sa Petinim ponašanjem, nesvesna da je reč o psihozi. Nakon toga, Peti je nestala na dve godine, udala se i prekinula kontakt sa porodicom, sve dok joj nije zvanično postavljena dijagnoza i dok njen suprug nije obavestio oca. Suprug se brinuo o njoj deceniju sve do svoje smrti od raka.

Posle muževljeve smrti, Peti se preselila kod Konsuele i njene porodice, gde danas vodi stabilan život uz podršku, rutinu i terapiju, provodeći vreme u socijalnom centru uz crtanje i biljke. Roditelji su se u međuvremenu razveli, a majka živi sa najstarijom ćerkom u Meksiku. Iako Konsuelino istraživanje napreduje uz upotrebu laboratorijski uzgojenih moždanih tkiva, konačan odgovor na pitanje zašto je baš njena sestra obolela i dalje ostaje predmet daljih naučnih analiza.