Upozorenje: U tekstu se pominju seksualno nasilje i zlostavljanje.
Kada se Džoan Jang probudila vezana za krevet, nije ni slutila kakvom užasu je bila izložena dok je bila bez svesti.
Kada je čula tadašnjeg supruga Filipa Janga kako nekome govori da legne, brzo je shvatila da se u spavaćoj sobi nalazi još neko.
Bez njenog znanja, suprug je Džoan nudio na internetu nepoznatim muškarcima za seksualno zlostavljanje.
Zatim bi Džoan omamio sredstvima za uspavljivanje i pozivao različite nepoznate muškarce u njihovu spavaću sobu da je seksualno napastvuju.
To je trajalo 13 godina.
U četvrtak 12. novembra, četvorica muškaraca su osuđena za niz krivičnih dela, među kojima su silovanje i seksualno zlostavljanje Džoan.
Njen bivši suprug je prethodno već priznao krivicu po nekoliko tačaka optužnice za silovanje.
Na prethodnom ročištu, Jang, bivši odbornik Konzervativne stranke, i Din Hamilton su priznali krivicu za silovanje i seksualno zlostavljanje.
Ovi muškarci imaju različite radne biografije.
Jedan od njih je radio na projektima nuklearne odbrane britanskog Ministarstva odbrane, dok je drugi 1980-ih vozio kamione Crvenog krsta kojima je pomoć dopremana u Rumuniju.
Posle izricanja presuda, Džoan je ispred suda izjavila: Ćutanje nije izbor ako zaista želimo da sprečimo zlostavljanje.
Slučaj Džoan veoma podseća na slučaj višestrukog silovanja Žizel Peliko u Francuskoj, a stručnjaci ocenjuju da je reč o duboko traumatičnom obliku zlostavljanja.
Na internetu, Jang je to zlostavljanje predstavljao kao zajedničku seksualnu sklonost, odnosno kao oblik nemonogamije, sa kojom su oba partnera saglasna, a jedan od njih najčešće muškarac doživljava uzbuđenje dok gleda ili zna da njegov partner ima seksualni odnos sa drugima.
Na fotografijama u oglasima koje je objavljivao na sajtovima kao što su Craigslist i Grindr, Džoan je bila prikazana nepomična i vezana za krevet.
Jang je drogirao Džoan da bi mogao seksualno da je zlostavlja i snima to zlostavljanje.
Ali i da organizuje dolazak drugih muškaraca da bi je takođe seksualno zlostavljali, rekao je Džejms Foster, specijalni tužilac Kraljevske tužilačke službe CPS, nadležne za krivično gonjenje u Engleskoj i Velsu.
Jedan od muškaraca koji su se javili na oglas bio je 46-godišnji Din Hamilton, koji je priznao da je Džoan silovao i seksualno zlostavljao 2015. godine.
Ostali muškarci osuđeni za seksualno zlostavljanje Džoan su 32-godišnji Konor Sanderson-Dojl, 62-godišnji Ričard Vilkins, 48-godišnji Norman Macksoni, i 38-godišnji Muhamed Hasan, muškarac kome je Jang rekao da legne kada se Džoan probudila.
Oni su pred sudom izjavili da su verovali da imaju pristanak i Džoan i Janga, kao i da im je rečeno da se Džoan samo pretvara da spava, iako je zapravo bila pod dejstvom snažnih sedativa.
Međutim, tokom tog zlostavljanja, oni nisu nijednom pitali Džoan Jang šta ona želi, niti su pokazali bilo kakvo interesovanje za njene želje, rekao je Foster.
Prema zakonu, seksualni pristanak može da se da samo ako osoba pristaje sopstvenom voljom... i ima slobodu i sposobnost da donese takvu odluku.
Od istražitelja se zahteva da utvrde koje korake je osumnjičeni preduzeo, ako ih je uopšte bilo, da bi dobio pristanak oštećene strane.
Merijen Hester, profesorka emerita na Univerzitetu u Bristolu u Ujedinjenom Kraljevstvu UK, kaže da Džoan očigledno nije bila u stanju da kaže ne, ističući da žena ne može da da pristanak na seksualni odnos dok spava.
Isto važi i ako je žena pod dejstvom droge i potpuno omamljena.
Ona tada nije u stanju da donese odluku o tome da li pristaje na seksualni odnos, ističe ona.
Hester, koja godinama istražuje rodno zasnovano nasilje, kaže da takvi slučajevi pokreću šira pitanja o odnosu prema ženama i seksualnim odnosima.
Moramo da preispitamo ponašanje muškaraca, način na koji smatraju da je prihvatljivo da imaju seksualne odnose i način na koji nastavljaju da normalizuju, kako svi mi nastavljamo da normalizujemo sve te izrazito nasilne postupke u seksualnom kontekstu.
To je zaista problematično, ističe ona.
Znamo da su istrage pokrenute i u vezi sa određenim internet sajtovima i da su u više različitih zemalja identifikovani ljudi koji se bave upravo ovakvim stvarima.
Zato smatram da bi moglo da bude još mnogo ovakvih slučajeva koji će isplivati na videlo, dodaje Hester.
Ovaj slučaj ponovo je pokrenuo i pitanja o ulozi internet sajtova koji se koriste za organizovanje seksualnog zlostavljanja.
Lisa Sugijura, profesorka visokotehnološkog kriminala i rodnih studija na Univerzitetu u Portsmutu u Ujedinjenom Kraljevstvu, smatra da internet platforme imaju odgovornost za sadržaje koji normalizuju nasilje nad ženama.
Na ovim sajtovima se često pojavljuju i seksualne fotografije i snimci bez pristanka, kao i izrazito nasilni jezik i retorika protiv žena, kaže profesorka.
Stvarno se zapitate kako je moguće da ovakvi forumi nesmetano funkcionišu, bez nadzora i odgovornosti?
I to pre nego što uopšte dođemo do pitanja da li jednostavno treba da prihvatimo tvrdnju muškarca da govori u svoje i u ime njegove supruge.
Podaci pokazuju da se širom UK-a trenutno istražuje stotine sličnih mogućih krivičnih dela.
Nacionalna agencija za borbu protiv kriminala NCA saopštila je da postoji neodložna potreba da se ovom problemu pristupi kao međunarodnom pitanju.
Istražitelji ove agencije identifikovali su više od 270 ljudi povezanih sa jednim internet forumom i grupama koje su iz njega nastale.
Kraljevska tužilačka služba kaže da su ove vrste krivičnih dela novi izazov za istražne organe.
Ovaj konkretan vid kriminalnog ponašanja - kada muž drogira i zlostavlja suprugu, a zatim omogućava da je i drugi muškarci zlostavljaju, izgleda da je zaista novo oblik krivičnog dela, kaže Foster.
Portparol policije u grofoviji Viltširu, u jugozapadnom delu Engleske, kaže da nije poznat broj slučajeva silovanja uz upotrebu droga, budući da žrtve možda nisu ni svesne da su bile meta zlostavljanja.
Iako su slučajevi organizovanog seksualnog zlostavljanja uz upotrebu droga i dalje relativno retki u poređenju sa drugim oblicima seksualnih delikata, operativna saznanja i drugi skorašnji slučajevi ukazuju na to da je reč o vrsti krivičnog dela koja se, po svemu sudeći, u znatnoj meri ne prijavljuje, kaže portparol policije.
Žrtve često nisu svesne da su im date psihoaktivne supstance, mogu da imaju delimičan gubitak pamćenja o događajima ili da u početku simptome pripišu konzumiranju alkohola.
Zbog svega toga je otkrivanje počinilaca i prijavljivanje zlostavljanja naročito složeno.
Sugijura smatra da samo vršenje ovih krivičnih dela nije novo.
Ona veruje da je tehnologija olakšala izvršenje i prikrivanje zlostavljanja koje možda postoji već godinama.
Upotreba tehnologije omogućava anonimnost i razdvajanje identiteta - zaštitu ugleda i pristojne slike o nekome u stvarnom životu, i vršenje ovakvih gnusnih dela na internetu, kaže ona.
Dodaje da počinioci često deluju u okviru širih internet zajednica u kojima se podstiču mizogini stavovi i razmenjuju sadržaji koji su veoma uvredljivi i nasilni prema ženama.
Ovo nisu uvek izolovani slučajevi, kaže ona.
Oni mogu biti deo širih mreža u kojima ljudi razmenjuju savete, ohrabruju jedni druge i dele sadržaje koji su izuzetno uvredljivi i nasilni prema ženama.
Mislim da bi moglo da se pojavi još mnogo ovakvih slučajeva, kaže ona.

