Parlamentarna govornica i dugi govori: Da li je Vučić primenio taktiku filibasteringa

Parlamentarna govornica i dugi govori: Da li je Vučić primenio taktiku filibasteringa

Umesto da se sednica zaključi izborom rukovodstva parlamenta, govornica Skupštine Srbije iskorišćena je za opsežno obraćanje Aleksandra Vučića, šefa opozicione poslaničke grupe Srbija pobeđuje, čija je stožerna stranka Srpska napredna stranka (SNS). Upravo je dužina njegovih izlaganja uticala na to da se konstitutivna sednica ne završi 17. novembra.

Jelena Lončar, profesorka na Fakultetu političkih nauka u Beogradu, izjavila je za BBC na srpskom da je Vučić svesno prisvajao vreme i namerno odugovlačio postupak, što se u političkoj teoriji naziva filibasteringom. Prema njenim rečima, cilj je bio da se izbor predsednika i potpredsednika skupštine što više odloži i učini neefikasnim, kao i da poslanik Vučić sopstvenim biračima demonstrira da i dalje zadržava politički uticaj držeći predavanja drugima. Ova metoda se obično sprovodi kroz iscrpljujuće i dugotrajne govore kako bi se glasanje sprečilo.

Termin filibastering potiče od holandske reči vrijbuiter, u značenju pljačkaš ili odmetnik, navodi se u enciklopediji Britanika. Takođe se dovodi u vezu sa španskom reči filibustero, koja se u 19. veku odnostila na pirate i avanturiste koji su izazivali nemire u Srednjoj Americi. Izraz je kasnije preuzet u američkom Kongresu za političare koji dugim govorima blokiraju rad Senata i Predstavničkog doma.

Sa druge strane, Jovo Bakić, šef poslaničkog kluba Studentske lista (SL), izjavio je na konferenciji za novinare da pozdravljaju što duže Vučićeve nastupe jer se, prema njegovim rečima, on već zgadio velikom broju ljudi i to će se samo nastaviti, zbog čega ga ohrabruju da nastavi tim tempom.

Sâm Vučić je na početku prvog dana konstitutivne sednice naglasio da nema nameru da opstruiše rad i da je mogao da govori pet dana, ali mu to nije na pameti. Izrazio je uverenje da će tačka dnevnog reda biti okončana najkasnije narednog dana pre podne, poručivši novoj većini da nemaju razloga za brigu i da nikakva opstrukcija neće stići sa njihove strane. Ipak, njegovo izlaganje je trajalo sat i četrdeset minuta, pri čemu je najmanje reči bilo o predlogu SNS-a da kandidat za novog predsednika skupštine bude Stojan Radenović, koji je kao najstariji poslanik predsedavao sednicom. Kao ovlašćeni predstavnik predlagača, Vučić je raspolagao neograničenim vremenom za reč.

Petar Mitov, poslanik Studentske liste, naveo je da je Vučić u periodu od trećeg do petnaestog minuta govorio o najrazličitijim temama, uključujući incident sa Lidijom Vukićević, izborni poraz SNS-a, Radio-televiziju Srbije, petooktobarske promene, prebrojavanje glasova u Lazarevcu, napade na sopstvenu ličnost, svinjokolj, fiziognomiju poslanika SNS-a i brata Save Manojlovića.

Profesorka Lončar napominje da će nakon okončanja konstitutivne sednice vreme za govor biti znatno ograničenije. Ona ocenjuje da je Vučić ozbiljno prekršio član 106 poslovnika koji nalaže poslanicima da diskutuju isključivo o tački dnevnog reda, ističući da je devedeset posto vremena proveo govoreći o drugim temama, zbog čega je predsedavajući morao da reaguje opomenama ili oduzimanjem reči. Iako to od aktuelnog predsedavajućeg Stojana Radenovića iz SNS-a nije bilo realno očekivati, ona veruje da će redovni predsednik skupštine obezbediti pristojniji rad. Slična taktika opozicije očekuje se i ubuduće, pri čemu će ključnu ulogu imati novi predsednik parlamenta u primeni poslovnika.

Ovakvi primeri dugih govora zabeleženi su i ranije u novijoj istoriji Skupštine Srbije. U julu 2026. godine, tokom sednice o poverenju vladi Đure Macuta, maratonski govor od četiri sata održao je opozicioni političar Miroslav Aleksić, optužujući tadašnju vlast za propast u svim oblastima i nabrajajući brojne afere. Pre deset godina, Aleksandar Vučić je kao mandatar za sastav vlade izlagao program punih šest sati. Istorijski gledano, rani primeri sežu do antičkog Rima i Katona Mlađeg, dok su u Britaniji i na međunarodnoj sceni zabeleženi dugi govori Henrija Bruama i Fidela Kastra, uz najpoznatije slučajeve filibasteringa u američkom Senatu koje su predvodili Kori Buker, Ted Kruz i Strom Turmond.